U članku se raspravlja o strateškoj reorganizaciji Izraela u istočnom Sredozemlju, čiji je cilj uspostaviti energetski, vojni i nekretninski koridor koji se proteže od Levanta do južne Italije. Europske vlade, posebno Italija, opisuju se kao da ignoriraju ili umanjuju ovaj razvoj. Izrael je sklopio operativne saveze s Grčkom i Ciprom izvan jednostavne energetske diplomatije, uključujući zajedničke vojne vježbe i razmjenu obavještajnih podataka. Izraelska opskrba plinom već hrani egipatske postrojenja za utjecanje, dok projekti poput EastMed i Imec imaju za cilj isključiti Tursku iz regionalnih trgovinskih ruta. U međuvremenu, Turska odgovara tvrdeći pomorske zahtjeve u Libiji kroz sporazume s Tripolijem i povećavajući vojno prisustvo. U Italiji je izraelski gospodarski utjecaj očiti kroz investicije poput predložene 'izraelske kolonije' u Salentu i luksuznog odmarališta u Ostuniju koje podržavaju glavni međunarodni partneri. Ovi događaji ukazuju na rastuće geopolitičko i gospodarsko otisak Izraela u južnoj Europi.
Procjena pristranosti (Progresivno): U članku se izraelske ekspanzionističke strategije opisuju kao namjerni pokušaj preoblikovanja mediteranske geopolitike, stavljajući EU i Italiju u poziciju pasivnih promatrača, a ne aktivnih sudionika.



