Protiv turizma u planinama dovoljno je samo malo civilizacije.

Novi val kritika pojavio se zbog rastućeg problema "turističkog kafona", izraza koji se koristi za opisivanje nepoštovanja i često nepromišljenog ponašanja turista u planinskim područjima.

U svojim prvim izjavama, Mazzi se bavio temom pretjeranog turizma, sugerirajući da bi sam pojam trebao biti uklonjen iz rječnika talijanskog turizma. Tvrdio je da bi riječ mogla naškoditi sektoru i odvraćati međunarodne turiste. Međutim, neki analitičari tumače ovaj potez kao pokušaj izbjegavanja suočavanja s problemom umjesto da ga direktno rješavaju.

To je globalna zabrinutost, pogoršana utjecajem platformi društvenih medija koje naglašavaju vizualno upečatljive krajolike, privlačeći veliki broj posjetitelja na udaljene lokacije.

Kao odgovor na te izazove, vlasti su se odlučile za ekonomske mjere umjesto regulatornih. Umjesto da provode strogu kontrolu pristupa ili ograničavaju broj posjetitelja, lokalne vlasti su uvele plaćeno parkiranje, sustave naplate i ulazne ulaznice za pješačke staze. Ove politike imaju za cilj obeshrabriti masovne posjete povećanjem troškova, ali nisu donijele željene rezultate. Unatoč većim cijenama, turistički tokovi nastavljaju se nesmanjeno, vođeni željom da privuku pozornost na internetu i podijele iskustva na društvenim medijima.

Ovaj pristup je doveo do onoga što kritičari nazivaju "turističkim kafonom", oblikom nepoštovanja u kojem posjetitelji osjećaju da imaju pravo djelovati slobodno jer su platili. Primjeri uključuju korištenje hitnih službi kao taksija, postavljanje neovlaštenih kampova i bacanje smeća. Neki slučajevi su čak dostigli ekstremne razine, poput zauzimanja mjesta za slijetanje helikoptera ili vožnje igračkih automobila duž prepunih staza u uvjerenju da su planine slobodne za sve.

Iako se slično ponašanje može promatrati u urbanim i obalnim područjima, posljedice u planinskim područjima izraženije su zbog nepoznavanja mnogih posjetitelja terena i njegovih pravila. Rezultat je mješavina bezopasnih, ali uznemirujućih incidenata i potencijalno opasnih situacija, ponekad potaknutih potragom za lajkovima i dijeljenjima na društvenim mrežama. Organizacije koje rade na očuvanju i uključenosti zajednice naglašavaju potrebu za obrazovanjem i dijalogom. Oni tvrde da jednostavno provođenje pravila nije dovoljno, mora postojati veći fokus na promicanju razumijevanja i odgovornog ponašanja među turistima.

To uključuje podizanje svijesti o utjecaju ljudske prisutnosti u osjetljivim ekosustavima i poticanje održivih praksi koje su od koristi i posjetiteljima i stanovnicima. Kako se rasprava nastavlja, ključni izazov leži u pronalaženju ravnoteže između ekonomskih interesa i zaštite okoliša. Dok turizam donosi prihode i podržava lokalna gospodarstva, nekontrolirani rast rizikuje dugoročnu štetu samim krajolikima koji privlače posjetitelje. Put prema naprijed vjerojatno će uključivati kombinaciju promjena politika, javnog obrazovanja i uključivanja zajednice kako bi se osiguralo da buduće generacije i dalje mogu odgovorno uživati u ovim prirodnim čudesima.