Katastrofa, koja se dogodila u blizini San José del Palmara u departmanu Chocó, odnijela je najmanje 273 života i ostavila više od 3.800 ozlijeđenih. Više od 2.000 zgrada, uključujući škole, bolnice i domove, urušeno je ili pretrpjelo ozbiljnu štetu. Broj žrtava nastavlja rasti dok timovi za potragu rade neumorno tijekom noći, iako vrijeme istječe.
Unatoč ovoj surovoj stvarnosti, volonteri i spasilački radnici nastavljaju svoje napore u gradovima kao što su Cali i Pereira, gdje je razaranje bilo posebno ozbiljno.
Jedan čovjek, Jorge González, provodi sate kopajući kroz ruševine stana svoje tetke, nadajući se da će pronaći njeno tijelo. On opisuje prizor kao "gradski zombi", pun razbijenog stakla, srušenih zidova i odjeka očaja. U Caliju, drugom najugroženom gradu, vlasti su proglasile policijski čas kako bi upravljali haosom i osigurale sigurnost tijekom tekućih spasilačkih operacija. Gradska mrtvačnica je prepuna, prisiljavajući tijela da budu prevezena u Palmira, grad udaljen 30 kilometara. Obitelji čekaju uznemireno izvan privremenih skloništa, nadajući se vijestima o svojim voljenima. Neki se obraćaju službama psihološke podrške koje su uspostavile organizacije za pomoć, dok se drugi okupljaju u molitvi.
U međuvremenu, vlada predvođena predsjednikom Abelardom de la Espriellom suočena je s kritikama zbog načina na koji upravlja međunarodnom pomoći. Iako je prihvatio donacije iz zemalja poput Ujedinjenih Arapskih Emirata, kritičari tvrde da je administracija pokazala favorizam prema zemljama usklađenim s određenim političkim ideologijama, isključujući neke potencijalne donatore.
Situacija je otežana nedostatkom struje i komunikacijske infrastrukture, što iznimno otežava koordinaciju pomoći. Međunarodne agencije za pomoć, uključujući Crveni križ i agencije UN-a, rasporedili su resurse za pomoć u odgovoru, pružajući hitne zalihe poput hrane, vode i skloništa. Međutim, razmjer katastrofe opteretio je lokalne resurse, a logistički izazovi i dalje postoje. Vlada je provela mjere za poboljšanje javne sigurnosti, uključujući obvezne policijske satove u područjima visokog rizika i ograničenja kretanja.
U nekim regijama, ljudima se savjetuje da izbjegavaju ulazak u oštećene zgrade i da ostanu unutra dok ih službenici ne proglase sigurnima. Spasilački timovi nastavljaju raditi non-stop, koristeći teške strojeve i ručne metode za uklanjanje otpada. Unatoč tim naporima, izgled ostaje mračan. Izvješća ukazuju na to da je manje od 10% ljudi koji su još uvijek nestali vjerojatno da će biti pronađeni živi, na temelju prošlih iskustava i trenutnih uvjeta.
Stručnjaci upozoravaju da je zemlja smještena duž pacifičkog vatrenog prstena, što je čini sklonom čestim seizmičkim aktivnostima.
Susjedi su se udružili kako bi pomogli jedni drugima, formirajući ljudske lance kako bi stigli do zarobljenih pojedinaca i ponudili sve resurse koje mogu. Lokalni mediji i društvene platforme igrali su ključnu ulogu u širenju informacija i koordinaciji napora. Dobrovoljci, uključujući medicinske stručnjake i inženjere, pridružili su se službenim spasilačkim timovima, pokazujući izvanrednu razinu uključenosti zajednice. Međutim, velika razmjera katastrofe znači da će čak i s tim kolektivnim naporima put do oporavka biti dug i ispunjen izazovima. Kako prolaze dani, fokus se mijenja s neposrednog preživljavanja na dugoročnu obnovu.
S obzirom da je zemlja u stanju nacionalne izvanredne situacije, vlada se suočava s sve većim pritiskom da pruži učinkovita rješenja i održi povjerenje javnosti.
★
Neka vijesti ostanu poštene.
ObjectiveNews financiraju čitatelji i bez oglasa je – pristranost vam pokazujemo, ne skrivamo. Podržite neovisno novinarstvo za 4 €/mjesec.
Postani podupiratelj
AR
