Andreja Košir, maratonska trkačica s jasnim ciljem, promijenila je svoj pristup treningu od samog trčanja na duge udaljenosti. Umjesto toga, usredotočila se na snagu, stabilnost, oporavak i razumijevanje svog tijela, uz pomoć podataka iz svog HUAWEI WATCH GT Runner 2. Ovaj uređaj pomaže u pretvaranju metrika treninga i oporavka u djelotvorne uvide koji vode njezinu više promišljenu rutinu treninga. Njena perspektiva pripreme za maraton značajno se razlikuje od uobičajene pretpostavke da uključuje samo duge trke, rano ujutro, trkaće cipele i postepeno povećanje udaljenosti.
Košir vjeruje da se maraton sastoji ne samo od kilometara, nego i od svih odluka koje je donijela prije trka. Ove odluke su postale središnje u njenoj atletskoj rutini. Živjeti s multiple sklerozom naučila ju je da pažljivije sluša signale svog tijela, praksa koju sada dopunjuju podaci prikupljeni putem njenog pametnog sata. Njen cilj ostaje maraton, ali ona naglašava da je spremna, a ne samo da želi trčati. Prije svake treninge, Košir postavlja sebi ključno pitanje: jesam li spremna za današnji trening?
HUAWEI WATCH GT Runner 2 pruža joj dodatne informacije izvan njezine vlastite percepcije. Pratiti promjenjivost otkucaja srca (HRV) i druge metričke podatke pomoću naprednih algoritama i neuronske jedinice za obradu (NPU). Prema Huaweiju, ove funkcije korisnicima pružaju uvid u oporavak tijela i pomažu prilagoditi intenzitet vježbanja u skladu s tim.
Njezino iskustvo naglašava jednu od ključnih vrijednosti sportskog sata, ne prisiljava dnevne rekorde, već pomaže razumjeti širu sliku treninga i oporavka. Napredak, tvrdi ona, ne mjeri se isključivo brojevima na kronometru. Pojavljuje se iz mnogih malih odluka, uključujući i priznavanje da je ponekad najbolji trening onaj koji preskočite. Uspjeh, za Košir, ne znači nužno dovršiti najviše treninga u tjednu. Ono što je važnije je kvaliteta treninga tijekom mjeseci, pola godine ili godina. HUAWEI WATCH GT Runner 2 nudi više od praćenja udaljenosti. Pratljava prag laktata, indeks sposobnosti trčanja (RAI), intenzitet treninga i snagu trčanja.
Na temelju prošlih postignuća, RAI, indeksa treninga i osobnih fizičkih podataka, može čak i predvidjeti vrijeme utrke. To mijenja perspektivu na pitanje koje se mnogi pitaju: Kako znam da napredujem ako ne trčim brže? Košir objašnjava da bi se fokusiranje isključivo na tempo moglo dati dojam stajanja, dok tijelo često napreduje čak i kada poboljšanja nisu odmah uočljiva. Stoga obraća pažnju na druge pokazatelje spremnosti za trčanje, kao što su VO2 max i RAI. Umjesto oslanjanja na jedan rezultat, prati razvoj tijekom vremena. Ponekad se trening možda ne osjeća posebno posebnim, ali podaci pokazuju da je napravila korak naprijed.
U tim trenucima, ona zna da je na pravom putu. Njeno putovanje naglašava važnost strpljenja i vrijednost sveobuhvatnih podataka u vođenju sportaškog napretka.
★
Neka vijesti ostanu poštene.
ObjectiveNews financiraju čitatelji i bez oglasa je – pristranost vam pokazujemo, ne skrivamo. Podržite neovisno novinarstvo za 4 €/mjesec.
Postani podupiratelj