Borko Radivojević, poznati harmonik, priča o svojoj mladosti i žrtvama koje je podnio radi glazbenog obrazovanja i karijere. Objasnio je kako je zbog glazbene škole morao odustati od dječjih aktivnosti poput nogometa i odbojka, jer je škola zahtijevala puno vremena. Pored toga, sjeća se i financijskih poteškoća u zatvoru, kao što je dijeljenje jogurta sa bratom ili jesti banane s tetkom jer nije imao novca. Iako je živio skromno, uspio je popraviti karijeru i postao jedan od najpoznatijih glazbenih glumaca. Sjeća se kako mu je žao što ne može igrati nogomet, ali smatra da su sve žrtve bile vrijedne.
Procjena pristranosti (Sredina): U članku se raspravlja o osobnim anegdotama i razmišljanjima glazbenika o njegovim iskustvima iz djetinjstva, uključujući financijske borbe i žrtve koje je podnio za svoju glazbenu karijeru.




