Bernat Castany, filozof: "Humor razbija bilo koju hijerarhiju i sve nas izjednačava"

Bernat Castany, španjolski filozof iz Barcelone, objavio je svoje najnovije filozofsko djelo Una filosofía de la risa (Filozofija smijeha). Knjiga objavljena od strane Anagrama 2026. godine istražuje ulogu humora u ljudskom društvu, tvrdeći da smijeh služi kao snažan izjednačavač, ruši društvene hijerarhije i potiče zajedničko razumijevanje među pojedincima.

Castanyova nova knjiga prati povijesni značaj smijeha, naglašavajući njegovu prisutnost u drevnim grčkim i rimskim kulturama, kao i tijekom razdoblja renesanse i prosvjetiteljstva.

Ta je taktika omogućila takvim grupama da dominiraju javnom sferom na načine koji su prethodno rezervirani za naprednije ili ljevičarske pokrete. Kao odgovor na ovu dinamiku, Castany naglašava važnost vraćanja humora kao alata za društvenu jednakost, a ne kao oružja agresije. On razlikuje između humora i satire, sugerišući da je prvi uključiviji i konstruktivniji.

Ova perspektiva usklađena je s idejom da smijeh može proslaviti našu kolektivnu sposobnost razumijevanja i otpornosti. Castany priznaje vrijednost satiričnih publikacija kao što su Mongolia i El Jueves, koje koriste žderuću duhovitu i ironiju kako bi kritizirale društvene norme. Međutim, on tvrdi da ti oblici humora ne bi trebali zamijeniti šire, radosnije aspekte smijeha. Umjesto toga, zagovara filozofiju humora koja potiče inkluzivnost i međusobno poštovanje. Njegov argument ukorenjen je u uvjerenju da smijeh, kada se koristi konstruktivno, poboljšava individualne i grupne moći demontiranjem rigidnih struktura autoriteta.

Da bi ilustrirao svoju poentu, Castany nudi primjer koji uključuje upotrebu humora za osporavanje štetnih uvjerenja. On opisuje kako ismijavajuća praznovjerja koja ulijevaju strah mogu osnažiti zajednice potkopavanjem ugnjetavajućih ideologija. Slično tome, on ukazuje na povijesnu praksu prosvjetiteljskih mislioca koji su koristili parodiju i satiru kako bi izazvali autoritarizam i promaknuli intelektualnu slobodu. Za Castany, ključna razlika leži u tonu i namjeri iza smijeha: mora biti onaj koji uzdiže, a ne dijeli.

Filozof se također dotakne psiholoških mehanizama koji stoje iza smijeha, navodeći teorije koje sugerišu da se smijemo jer se osjećamo superiorni ili inteligentni u određenom trenutku. Objašnjava da kada razumijemo pametnu igru riječi ili duhovitu primjedbu, doživljavamo osjećaj osobnog postignuća. Ovaj oblik smijeha, tvrdi, nije samo reakcija na humor, to je proslava naših kognitivnih sposobnosti i naše sposobnosti da se angažiramo s drugima na zabavan, ali značajan način.

On vjeruje da prihvaćanjem smijeha kao univerzalnog jezika, društva mogu napredovati prema većoj empatiji i razumijevanju.