Autohtona korčulanska sorta od gotovo zaboravljenog vina u deset godina postala zvijezda hrvatske vinske scene

Rijetka autohtona sorta grožđa koja je nekada bila gotovo zaboravljena postala je zvijezda hrvatske vinarske scene u samo nešto više od desetljeća. Lokalno poznata kao grk, ova jedinstvena grožđa našla je obnovljeno cijenjenje među vinarima i potrošačima, obilježavajući izvanredno oživljavanje nakon dugogodišnjeg neznanja. Priča o grku počinje s Brankom Cebalom, privatnim vinarom s otoka Korčula početkom 20. stoljeća.

Đurović je bio toliko impresioniran karakterom vina da ga je uključio u svoj jelovnik kao kućni specijalitet. Iako je to malo djelo prepoznavanja postavilo temelje za šire ponovno otkriće, porijeklo imena grk ostaje neizvjesno. Neki vjeruju da dolazi od drevnih Grka, koji su možda donijeli grožđe u regiju.

U posljednjih nekoliko godina grk je stekao sve veću važnost u hrvatskom vinogradstvu. Oživljavanje je počelo prije otprilike deset godina, počevši od napora vinograda u Lumbardi. Jedna od ključnih figura u ovom oživljavanju bio je Frano Milina Bire, vlasnik lokalne vinarije.

Danas grk više nije rijetkost. Grk se može naći u nekoliko vinograda diljem Hrvatske, a većina je još uvijek koncentrirana na Korčuli. Trenutačno je posađeno oko 50 hektara, što daje otprilike 60.000 boca godišnje. Iako se ovi brojevi čine skromnim u usporedbi s šire uzgajanim sortama, oni su odigrali ključnu ulogu u stavljanju grka u središte pažnje kako na nacionalnom tako i na međunarodnom nivou.

Kao rezultat toga, potražnja za grk vinima je porasla, što je dovelo do povećanja cijena i veće vidljivosti među restoranima i vinskim barovima. Unatoč rastućoj popularnosti, uzgoj grka predstavlja izazove. Grožđe je monoečno, što znači da muški i ženski cvijeće rastu na istoj biljci, što čini oprašivanje manje predvidljivim.

Grk se može uživati u mirnom uglu restorana ili proslaviti na međunarodnim degustacijama, ali je čvrsto uspostavljen kao simbol hrvatske evoluirajuće vinske baštine.