Ah, ove godine: blizina nije luksuz, nego potreba

Svjetska zdravstvena organizacija definira usamljenost kao bolni osjećaj koji proizlazi iz jaz između odnosa koje imamo i onih koje želimo ili trebamo. Socijalna izolacija odnosi se na objektivni nedostatak odnosa, kontakta i društvenih uloga. Potreba za blizinom nije znak slabosti, nego osnovna ljudska potreba.

Ljudska bića su relacijska bića i trebaju nekoga tko ih vidi i komunicira: Ja sam ovdje. Niste sami. Ova potreba u životu ne nestaje, samo se mijenja forma. U starosti postaje posebno važno da osoba ne izgubi osjećaj da je dio svijeta, da je netko još uvijek potreban, da se njihov glas čuje i da mogu iskreno razgovarati s nekim. Ako želimo biti dobro, moramo imati mogućnost brinuti o drugima. Ako su ljudi lišeni mogućnosti da dijele svoje osjećaje, da pomažu i vole druge, da se suosjećaju, i ako u svojim životima više nemaju objekt koji bi ti osjećaji mogli dovesti, to je veliki poraz za njih.

Ljudi trebaju ljubav jedni za druge, a bez toga ne možemo živjeti", naglašava savjetnica. Svjetska zdravstvena organizacija je socijalnu povezanost prvi put uvrstila među ključna pitanja javnog zdravlja u 2025. godini, jer je dugotrajna socijalna nepovezanost povezana s lošim fizičkim i mentalnim zdravljem, povećanim rizikom od bolesti srca i krvožilnog sustava, kognitivnim opadanjem, depresijom, anksioznošću i prijevremenom smrtnošću. Bliskoća daje osobi nešto što ne mogu uvijek dati sebi: osjećaj sigurnosti, potvrde i pripadnosti. Kada imamo nekoga tko nam može reći što nas čini sretnima, što nas brine, što nas boli, naši životi dobivaju svjedoka.

Neke studije pokazuju da usamljenost pogađa preko 30 posto starijih osoba. Ako smo ponekad sami, to nije problem. Ali ako osoba pati zbog nedostatka kontakta s drugima, to je ozbiljan problem koji utječe i fizički i mentalno, upozorava psihijatar Švab, dodajući: U mentalnim centrima za zdravlje liječimo gotovo trećinu, gotovo polovicu pacijenata starijih od 65 godina. Usamljenost polako ulazi u njihov život. Oni koji dolaze k nama obično imaju nekoga tko ih usmjerava tamo. Većina onih koji stvarno pate od usamljenosti ne traži pomoć. Sama usamljenost nije bolest.

Važno je koliko dugo traje, koliko je intenzivna i da li osoba doživljava mogućnost promjene. Kratkoročna usamljenost može nas čak motivirati da tražimo povezanost. Slično je glad: govori nam da nešto nedostaje. Problem se javlja kada signal upozorenja postane kronično stanje. U tom trenutku može početi opasan krug: osoba želi blizinu, ali zbog razočaranja, srama ili straha povlače se.

Tako da spoznaja da se nitko više ne brine za njih i da ih nitko više ne treba izaziva osjećaj velikog poniženja i srama u ovom društvu, koje je općenito aktivno i potiče produktivnost. To je vrlo bolan osjećaj", objašnjava Vesna Švab. "Starost donosi neke stvari o kojima se rijetko razgovara: gubitak odnosa. U aktivnom razdoblju života ljudi su gotovo automatski okruženi. Kolege, poslovni partneri, prijatelji, djeca, susjedi, sportski suigrači, poznanci iz različitih aktivnosti. Slovenske vijesti izvještavaju da biti sam i biti usamljen nije isto.

Međutim, kada osoba osjeća nedostatak bliskosti, razgovora ili osjećaja povezanosti s drugima, govorimo o negativnoj usamljenosti. Nažalost, možemo biti usamljeni čak i usred gomile, u braku ili u velikoj obitelji. Ovaj osjećaj nije samo stvar emocija. Sve više istraživanja pokazuje da su dugotrajna usamljenost i socijalna izolacija povezani s tjelesnim zdravljem. Svjetska zdravstvena organizacija priznala je socijalnu povezanost kao važan problem javnog zdravlja. Prema njihovim podacima, usamljenost pogađa otprilike jednog od šest ljudi diljem svijeta. Napori da se održi rutina i redovni kontakti, kao što je tjedni telefonski poziv s prijateljem, mogu pomoći.

PRIJETKO: Getty Images Ali zašto ili kako nedostatak zajednice može utjecati na tijelo? Jedan od mogućih odgovora je stres. Osoba koja se osjeća odvojena i bez podrške dugo vremena često može biti u stanju unutarnje napetosti. To može utjecati na spavanje, krvni tlak, upalne procese i druge tjelesne mehanizme.

Oni također mogu utjecati na mentalno zdravlje: usamljeni ljudi su izloženiji depresiji, anksioznosti i poremećajima spavanja. Oni također mogu poremetiti svakodnevne rutine. Kada nema nikoga da pozove na šetnju, očekuje na večeri ili pita kako smo, svakodnevni ritam se može postepeno raspaliti. Pokret se smanjuje, obroki postaju nasumičniji i ima manje razloga da napustimo dom. Kada se netko razboli, to može biti teže: bliski ljudi često primjećuju da nešto nije u redu s nama, potiču nas da posjetimo liječnika ili nam pomognu da se držimo liječenja. Bez takve podrške, teret bolesti može biti veći. To potvrđuju brojne studije. 4 milijuna sudionika.

To ne znači da usamljenost izravno uzrokuje bolest ili smrt. Mnogi faktori utječu na zdravlje, a ponekad je obrnuto: osoba se može povući iz društva zbog bolesti ili starenja i postati usamljena. Unatoč tome, veza je dovoljno snažna da se društvene veze ne mogu smatrati samo važnim za emocionalno blagostanje. Stoga zaključujemo da je veza s drugima dio zdravstvene skrbi.