Borko Radivojević, poznati harmonikaš, priča o svojoj mladosti i žrtvama koje je doneo radi muzičkog obrazovanja i kariere. Objasnio je kako je zbog muzičke škole morao da odustane od dečijih aktivnosti poput fudbala i odbojke, jer je škola zahtevala puno vremena. Pored toga, spominje i finansijske teškoće u detinjstvu, kao što su deljenje jednog jogurta sa bratom ili jelo bananu kod tetke jer nisu imali novca. Iako je živeo skromno, uspeo je da napravi karijeru i postane jedan od najpoželjnijih muzičara. Spominje da je žao što ne može da igra fudbal, ali smatra da su sve žrtve bile vredne.
Bias read (Center): The article discusses personal anecdotes and reflections of a musician on his childhood experiences, including financial struggles and sacrifices made for his musical career. It does not engage with political issues, policies, or figures directly. The content is primarily biographical and lacks any




